Iz Šibenika je od 1996. 
iselilo 8000 sugrađana 

U ono mračno vrijeme se iz Šibenika iseljavalo (ili "bižalo") poteke, ne samo feratom, nego i barkom, na vesla, pa varljivu sreću ćutilo čim bi se ugledalo drugu rivu, a danas naveliko, čemu nitko ne vidi kraj 

NOVA EMIGRACIJA iz Šibenika unazad 15-ak godina poprima obilježja dosad najvišeg i najduljeg plimnog vala te vrste u ovdašnjoj gospodarskoj povijesti. Jer, nikad toliko mnogo radno sposobnih, bolje obrazovanih sugrađana nije u demokratskim i mirnodopskim okolnostima iseljavalo iz grada na dulji rok, kao što obrazovaniji i nezaposleni iseljavaju od 1996-e. Za razliku od nekih podjednako snažnih prijašnjih emigracijskih valova, Šibenčani iz svog grada sada ne iseljavaju ni zbog smrtonosnih epidemija, niti zbog ratnih prijetnji ili zbog neslaganja s vladajućim režimom unutar gradskih zidina, nego kao posve slobodne osobe, koje ispunjavanje svojih viših profesionalnih ambicija ili bilo kakvo zapošljavanje traže vanka grada, pa čak i izvan Hrvatske. Prema najnovijim zbirnim podacima Državnog zavoda za statistiku, od 1996. do 2012. je u prosjeku godišnje iz cijele Šibensko-kninske županije iseljavalo po 1500 osoba, od čega je njih više od 500 godišnje bilo iz Šibenika. S visokim oscilacijama taj je demografski manjak nadoknađivalo doseljavanje, pa je emigracijski saldo, u kombinaciji s razlikom 
između rođenih i umrlih, varirao u godišnjem smanjivanju županijskog stanovništva za 300-500 osoba, a u Šibeniku u rasponu od 200 do 300 godišnje. Ne bi u tim trendovima bilo osobita razloga za paniku, da među doseljenima nisu prevladavale starije i slabije obrazovane osobe, a među iseljenima mlađe i obrazovanije osobe. Zato je - u kombinaciji s upropaštenim industrijskim potencijalom - unatoč snažnom iseljavanju, stopa nezaposlenosti u Županiji danas četverostruko viša nego predratne 1989-e.
LJUDSKI KAPITAL (ili u prijevodu, mladi i kvalitetno obrazovani stručnjaci, spremni za međunarodnu konkurenciju u Šibeniku, te na širem hrvatskom i europskom tržištu) je uvijek imao presudnu važnost i u šibenskom razvoju, ali nikad s tolikim kobnim deficitima kao u sadašnjoj, informacijskoj eri. Jer, prema zadnjim podacima Državnog zavoda za statistiku, Šibensko-kninska županija i lani je bila lider u Hrvatskoj u broju korisnika socijalne pomoći, o kojoj je ovisilo gotovo osam posto stanovništva ili četiri puta više od hrvatskog prosjeka. Uz njih je lider i po broju osoba s invaliditetom, kojih je, službeno, čak 14 posto stanovništva, kao i po broju nepismenih. Njih i još 30.000 umirovljenika te još 40-ak tisuća osoba, ovisnih o drugima na razne načine (obiteljskih osiguranika i nezaposlenih), svojim radnim odnosom održava manje od 28.000 zaposlenih, od kojih njih manje od 10.000 radi u proizvodnji, a zapravo neku dobit stvara samo njih 4000 radnika i stručnjaka! 
NAJTRAŽENIJE STRUKE u današnjem su razmrvljenom, preprodanom i  hipotekarnom ŠI-gospodarstvu prodavači, kuhari, konobari, čistačice, sobarice, vozači teretnih vozila, zidari i skiperi. Većina potražnje za tim radnim mjestima je sezonska, s tim što ni najbolja sezona ne otvori više od 1000 dvomjesečnih radnih mjesta, jer od turizma (kroz koji se prodaju pretežno uvozna roba i usluge) ni u cijeloj zemlji sezona ne otvara više od 37.000 radnih mjesta, a koristi donosi samo stranim bankama, uvoznicima, inozemnim kruzerima i agencijama, te prodavačima poljoprivrednih zemljišta i 
manjem dijelu vlasnika turističkih apartmana. 
ISELJAVANJE će se iz Šibenika, stoga, nastaviti i u 2013. I preklani i lani je iz cijele županije, uglavnom u Zagreb, iselilo po 800 osoba, a gotovo još toliko u inozemstvo, od čega je polovina bila iz Šibenika. Uostalom, danas je iz gotovo svake druge šibenske obitelji netko mlađi zaposlen u Zagrebu, dok broj umirovljenika u Zagrebu, koji su rođeni u Šibeniku, već 20-ak godina premašuje broj stanovnika u šibenskoj staroj jezgri. I ne samo to: dovoljno je usporediti škole i fakultete, koje su jesenas upisali šibenski učenici i studenti, sa strukturom radnih mjesta i investicija u šibenskom gospodarstvu, da bi se zaključilo da ih svake od idućih godina bar njih 800 mora iseliti, ne samo da bi negdje pravili karijeru, nego da bi sebe financirali na donjem egzistencijalnom pragu. Za izlaz iz ove depresije Šibeniku trebaju proizvodne investicije u vrijednosti od barem 400 milijuna eura i novih 3000 radnih mjesta u iduće tri-četiri godine, i to u industrijama za 21. stoljeće, ali tog sretnog scenarija još nema na vidiku.

(Iz kolumnističkog niza, koji je pod nadnaslovom "Šibenik&Zagreb"  objavljivan u "Šibenskom listu" tijekom 2011./2012.)