Ostati ili otići

Perković je, dok je ferata bila glavna veza sa Zagrebon, vaik bija na po puta: i kad bi se išlo od Šibenika prama Zagrebu i kad bi se išlo nazad. A na pitanje prometniku: kad bi mogli dalje?, vaik je bija isti odgovor: ka' dođe. I - tako je i bilo.

GLAVNO EGZISTENCIJALNO PITANJE, koje trenutačno stoji ponad više od pet tisuća mladih Šibenki i Šibenčana, i koje je s podjednakom dozom, i radosne i bolne, dvojbe stajalo nad gotovo svim generacijama šibenske mladosti unazad 80-ak godina, sve dalje i dvojbenije glasi: ostati ili otići.

OSTATI - nakon srednjoškolskog i visokoškolskog obrazovanja, u Šibeniku, ili s prebivalištem na nekoj od susjednih adresa širom nevelike Šibensko-kninske županije, ili - OTIĆI, u svakodnevnoj se praksi uglavnom svodi na izbor između Šibenika i Zagreba, jer gotovo da su sve ostale varijante odlaska mladih Šibenčana na školovanje ili na rad i poduzetništvo izvan Šibenika stvar pojedinačnog slučaja, varljive sreće ili šeprtljavog izbora. 

U više sam (ne)prilika, kao slučajan prolaznik, unazad 30-ak godina, mogao čuti, i to od brojnih mladih sugrađana, da tko god da je iz Šibenika na vrijeme otišao, taj da se tobože spasio, a ostali da, navodno, mogu ići samo u Dolac ili u neku sličnu iluziju. Zato je mnogima pitanje nad pitanjima: ŠIBENIK ILI ZAGREB? Ili, u široj varijanti, Šibenik i Zagreb? Ili, u najširoj: Šibenik-Zagreb-Šibenik? U kojoj je od tih jednostavnih egzistencijalističkih formula, dakle, i ekonomski i kulturološki spas za ovaj grad i njegovu novu, mladu populaciju?

Riječ je, da podsjetimo i one koji sami ne žele putovati dugo unazad, o nizu istovrsnih pitanja, što nisu mučila Šibenke i Šibenčane sve do Velike svjetske krize iz 1930-ih. Jer, od svojih prapočetaka pa sve do strašne kuge iz 1649. godine, Šibenik je bio GRAD ZA DOSELJAVANJE, življenje u njemu, pa stoga i za proizvodnju, i za trgovinu, kao i za politiku, da bi nakon velikog pražnjenja tijekom te epidemije, i u iduća tri stoljeća ponovno bio to isto: grad za doseljavanje, življenje, proizvodnju, trgovinu i politiku. Zbog tog žilavog trenda, kroz najveći dio šibenske povijesti, ta dvojba: ostati ili otići, za većinu ovdašnje mlađe populacije - nije postojala!

PRVE VEĆE SKUPINE ŠIBENČANA krenule su u Zagrebu tražiti bolji život tek 1930-ih, tijekom ondašnje svjetske gospodarske krize, koja je tada najteže pogađala zemlje s pretežno agrarnom ekonomijom. I dok su u šibensku bolnicu ili u ondašnji TEF dolazili stručnjaci rodom i školovanjem iz Zagreba, Beča, Praga ili  Padove, prema Zagrebu su se zaputili prvi Bujasi, Zenići, Baranovići i njima slični pravi Šibenčani, da bi usred krize, akonto šibenske zdrave spize i šibenskog maslinova ulja ili vina, kroz Zagreb sebi i potomstvu osigurali vedriju perspektivu. Idući, ali puno viši šibenski val zapljusnuo je Zagreb u drugoj polovini 1960-ih, pa još viši tijekom 1970-ih i 1980-ih, da bi na razmeđu stoljeća ti šibenski plimni valovi u smjeru zagrebačkih obala postali normalna pojava. No, od sredine 1960-ih Šibenke su i Šibenčani u Zagrebu najprije tražili visoko obrazovanje, a zatim i odgovarajuća radna mjesta, kojih u Šibeniku za najambicioznije i za najbolje obrazovane, po prirodi stvari, nikad nije bilo dovoljno. Jer, Šibenik je najambicioznijima i najstručnijima pružao šanse samo u aluminijskoj industriji, koja je do 1991. bila u europskom tehnološkom vrhu, zatim u bolnici, koja je i danas adresa s najviše vrhunskih stručnjaka od nacionalnog ranga, te u medijima, koji su bili rasadnik vrhunskih meštara. 

Da bi nova šibenska mladost danas mogla odlučivati o svim svojim ključnim egzistencijalnim dvojbama, pa i o toj koja se metaforički svodi na Šibenik i(li) Zagreb, nužno je da šibenska vlast gotovo dnevno izvještava šibensku javnost o svim većim, pokrenutim ili skorim, investicijama i projektima, i o privatnim i o državnim, kao i o županijskim i gradskim, te da istodobno promptno vodi ŠIBENSKI VLASNIČKI LIST, iz kojeg bi i najslabije obrazovani građanin mogao dokučiti tko je danas većinski vlasnik najatraktivnijih ovdašnjih prostora, u rasponu od TEF-a, TLM-a i Mandaline, do Lozovca, Kamenara, Obonjana i Žirja. Ali, sve šibenske vlasti, iz mandata u mandat, o tome govore na kučarine ili mudro šute.

(Iz kolumnističkog niza, objavljivanog u "Šibenskom listu" tijekom 2011./2012. pod nadnaslovom "Šibenik&Zagreb")

Četri čudotvorne ricete iz 17. vika


Prva: Ko se ne more sa ženon sastati, neka uzme od jarca oli od kozlića žuč, i užnju šaku krilatih mravi, pa nek ih satare zajedno, i s timen maže onog doli, pa poteke i odispod po jajima, i vratiće mu se sva forca, pa neće žaliti truda.

Druga: Šta prija provajte i ovo: za učiniti jude i žene okolo sebe skroz gole, vazmite od zeca zeru sala, ako će ga imati, pa nek se jedan tren slegne, i onda užgite šteriku i držite je u ruki, pa ćete krož nježin plamen viditi sve golo golcato okolo sebe. Samo, ne dajte nikomen šteriku iz svoje ruke, jerbo bi mogli i sami ostati goli golcati, pa da van se poslin smije cile svit. 

Treća: Protivu zuboboje, ufati žabu zapuvaču, ter oni gnjatić između prigibli od kolina do bedra sarani do potribe kad zub zaboli. Onda onin gnjatićon tikni zub i na njemu podrži nikoliko puta, i - proći će. A najbrže će proći ako uzmeš gnjatić od desne noge.

Četvrta: A na koga vidurine navalu i dopolak ga izidu, nek odma pojide bokunić vučjeg srca, i to će mu biti lik.

U ovon su likoviton libru zapisi od unazad pet stolića, za moliti, rekuperati se, škapulati se, uzdići forcu i za šalvati dušu.

    

Šibenske boleštine*

Naglo je oronija.
Nije više isti.
Ne sliči na se.
Tokalo i njega.
Uša je use.
Prosika se.
Priuzeja ga krevet.
Štufa se svega.
Puntalo ga.
Probolo ga ispod lebra.
Stegla ga zaduva.
Uvatila ga inbrokita.
Prisiklo ga u križima.
Ne more ići odase.
Čini podase.
Stislo ga u grkjanu.
Bubnilo ga u mali mozak.
Diga mu se silni cukar.
Osta brez arije.
I on ga je napušta.
Bacilo mu na bubrige.
Pukla mu žigarica.
Criva mu se ingropala.
Stisa mu se tolko, da koji put 
umisto njega izvadi kurdelu.
Boga moli, a Bog ga neće.
Ne znaju šta mu je.
Neće da mu kažu.
Samo ga otvorilo i zatvorilo.
Vezalo ga za posteju, da in ne pobigne.
Šta se žali, pa dobro je potega.
Neće bolnica više da ga drži.

E, lipa moja mladosti!
___________________________
*Šira verzija, dopunjena i konpletirana prija malo vrimena oli puno poslin nego šta je prvi put osvanila u Velikon rječniku šibenskih riči iz 2006.

Jutika nan je data, da se šnjon šalvajemo kontra sviju boleština od ranog ditinjstva do dunboke starosti: kad joj je stađun grize se čin se ubere, a komen se teško spriginjati u poju, more je naći iz druge ruke i na pazaru, pa poslin šnjon činiti šta ga je voja, usirovo i lešo, oli šufigano i zapečeno (po sridi kojeg našeg pivčića oli odojka). Stariju je jutiku dobro turniti u kvasinu, pa poslin sve do pramalića guštati u nježinoj likovitosti. 

Pozdravi i lipe riči u prolazu

Moj naklon. 
Poštovanje. 
Priporučan se.
Zdravi i veseli bili.
Kome va!
Adio van ga!
Živija mi!
Evala!
E, rodijak!
Godino!
A, ti!
Zenzo!
Lipo li te je viditi!
Di si se uputila?
Ne denjaš se ni jav'ti, a?
Di si se zaletija?
Šta si se zbleznija?
Vrag odnija prešu!
Šta si se potulija?
Oće l' to?!
Da ne znan da si to ti,
ne bi te pripozna!
Aj!

Ko oće koga našeg treviti, najboje mu je da se prijapodne zaputi prama pazaru, di će mu se ukazati prilike, da jednomen od naših reče: "Poštovanje!", drugom "Živija mi!", trećen "E, rodijak!", a najzadnjemu "Šta si se potulija?!", oli će mu to isto oni kasti.

Šibenska molitva i danas se more naći u napolak otvorenoj bibjoteci samostana u svetoga Frane u Šibeniku

ŠIBENSKA MOLITVA (NAMISTO ČESTITKE ZA BOŽIĆ)

Šibenska molitva jedan je od prvih poznatih hrvatskih latiničkih jezičnih i književnih spomenika, a godinama je smatrana i najstarijim. Prvenstvo je, međutim, pripalo zadarskom Redu i zakonu iz 1345. godine, ali kao tekst nadahnute pjesničke inspiracije, koji ulazi u sve antologije starijega hrvatskog pjesništva, Šibenska molitva i dalje među tim najstarijim latiničkim spomenicima drži prvenstvo. Pronađena je u rukopisnoj knjižnici latinaškoga šibenskoga Samostana sv. Frane, a poznata je od 1911. godine, kada su je opat samostana Joso Milošević i jezikoslovac Ivan Milčetić objavili u 33. knjizi "Starina" JAZU. Po svom sadržaju Šibenska molitva spada u red hvalospjeva Majci Božjoj. Premda nije datirana, Šibenska molitva nesumnjivo pripada spomenicima 14. stoljeća. Već je opat Joso Milošević na temelju jedne latinske bilješke iz 1387. godine po rukopisu zaključio da je zapisivač molitve fra Paulus de Sibinico (zapravo Sibenico), odnosno Pavao Šibenčanac (u novije doba poznatiji kao Pavao Šibenčanin), onodobni kustos jadranske franjevačke provincije. 


Oracio pulcra et devota ad beatam virginem Mariam


O blažena, o prislavna, o presvitla svarhu vsih blaženih

Bogom živim uzvišena, s vsimi božjimi dari urešena!

O prislavna prije vsega vika, Bogom živim zbrana,

O umiljena divo Marije!

Gospoje, ti si blaženih patrijarah uprošan’je.

Gospoje, ti si blaženih prorokov proročastva ispulnjen’je.

Gospoje, ti si an’jelsko pozdravljen’je.

Gospoje, ti si Boga živoga obsijan’je i okripljen’je.

Gospoje, ti si Svetoga Duha osvećen’je i okripljen’je.

Gospoje, ti si sina božja mati i k semu svitu saznan’je [i] proslavljen’je.

Gospoje, ti si vse vere karstjanske kripko udaržan’je i okripljen’je.

Gospoje, ti si nevere karstjanske potartan’je.

Gospoje, ti si vse moći Luciferove skušen’je.

Gospoje, ti si vsega upada an’jelskoga napulnjen’je.

Gospoje, ti si blaženih van’jelist pravo naučenje.

Gospoje, ti si blaženih apostolov čisto i jisto skazan’je.

Gospoje, ti si blaženih mučenikov moć i vse pokripljen’je i pomožen’je.

Gospoje, ti si blaženih ispovidnikov spaseno domišljen’je i vsako zbrano nadahnut’je.

Gospoje, ti si blaženih pustinnikov pića i vsako slatko nasičen’je.

Gospoje, ti si blaženih div i mučenic kruna i vse urešen’je.

Gospoje, ti si vsega dvora nebeskoga čast, slava i vse počten’je.

Gospoje, ti si uznesena od sina tvoga, a Boga moga s velikim počten’jem i s vesel’jem sa vsem oblastev va vse nebesko vladan’je.

Gospoje, tebe posluša vse božje tvoren’je.

Gospoje, ti si vsega božja tvoren’ja obnovljen’je.

Gospoje, ti si našeje matere nevoljnoje boližnivoga jimena prominjen’je.

Gospoje, ti si vsih dari i milosti božjih potverjen’je.

Gospoje, ti si sidećih u tamnici provitljen’je i obsijan’je sal[n]čenoje.

Gospoje, ti si ležećih v golbini paklenoj sdi prošćen’je – id est in mundo presenti.

O blažena, o prisvećena, o umiljena, o pričista divo Marije, mati sina božja! O cesarice nebeska, o kraljice višnja!

Gospoje, an’jelska, o zvezdo morska, o odvitnice karstjanska!

Gospoje, ti si mati nevoljnih sirot, Gospoje, ti si utišen’je žalostnih udovic.

Gospoje, ti si vesel’je dreselih mužatic i udovic i divic.

Gospoje, ti si skupljen’je dolžnih, Gospoje, ti si izbavljen’je uznih i jatih.

Gospoje, ti si vse utočišće vsih vernih, nevoljnih i žalostnih.

Gospoje, ti si vse ufan’je vsih nas vernih karstjan grišnih.

Gospoje, ti si život i skrišen’je vsih vernih tvojih i grišnih.

Gospoje, ti si pomoćnica i kraljica vsih vernih, slabih i nemoćnih.

Gospoje, ti si otvoren’je vrat rajnih vsih tvojih vernih i želećih i devotih.

Gospoje, ti si obraz i zarcalo vsih redovnikov i redovnic vsih vernih.

Gospoje, ti si družbenica tebe želećih i počtovajućih vsih vernih.

Gospoje, ti si strah i bojazan vsih duhov nečistih i vsih djaval upadnih.

O blažena, o prisvećena, o umiljena, o pričista divo Marije!

Moli za nas i vas pulk karstjanski Sina Božja, Sina tvoga,

Ki se prije sega vika od Boga Oca – id est a patre – na nebesih brez matere

rodil, od njega se ni nigdar razdilil, v jedinstvi Svetoga

Duha s Bogom Ocem vazda pribival, voljov Boga oca [po] Svetom

Dusi v tvoje blaženo tilo se je vputil. S onov blaženov pultev [v]

prisvećeni v teli v tom devet miseci pribival Bog vični,

jisti, človik živi, pravi, vrimenni. Na konci deveta miseca

bog se i človik se rodil s onovje blaženo[v]je pultev pričiste beate Marije virginis.

Osmi dan blaženu karv hoti proliti.

V onoj blaženov karvi pulti prija svarhu sebe blaženo karšćen’je, nam je pusti i zapovidi.

V onoj blaženoj pulti bi lačan i žajan – id est sicut de samaritana p[...].

V onoj blaženov pulti bil i jil, v onoj blaženov pulti [...] dan.

V onoj blaženov pulti bi kupljen i prodan pro XXX-a argenteis.

Veruju, Sinu Božji, da si hotil prisvećenu tvoju prodati pult,

a vernih tvojih skupiti blaženov karvev, mukov i voljov.

Smartju od neprijatelja našega hoti nas skupiti.

Veruju, Sinu Božji, da si hotil blaženu pult tvoju ožalostiti,

a vernih tvojih slatkim darom milosti tvoje utišiti.

Veruju, Sinu Božji, da si hotil sa vsom pultju tvojem za ljubav života našega umriti, a veličastvimi boštva tvoga

paklena vrata razbiti i svetih otac – id est sanctos patres

svitlim darom milosti tvoje prosvitliti, vrata rajna njim

sa vsimi vernimi otvoriti, vernih tvojih kupno

s blaženov pultju tvojev hoti treti dan od smarti na život hoti skrisiti.

Post dies Xla ad celum ascendens et promittens spiritum sanctum mittere.

                        Uputa za pivače:
             di početi i dokle dotirati

                         Dobro je početi šotovoče,
                  u svojoj konobi, di te niko ne čuje,
                  pa kreniti vanka, ali di te niko ne zna.

                 Tek onda vaja provati u Škarice,
                 Grandeša, Dorbića, Dume oli u Ivine, 
                  pa ako ko plati litru navaliti dalje.

                  E, onda se more birati
                  portune i volte, rive i lože,
                  a ni javni konduti (zarad akuštike) nisu za bacit.

                  Pivati poslin triba po buri na mulu Krke,
                  na željezničkom peronu kad ferata kreće,
                  i u policijskoj štaciji (dok se čeka).

                  Ko prođe sve te inštance,
                  njegov je poslin cili svit. 

                          (Iz Velikog rječnika šibenskih riči, prvi dija)

U ovoj je buti u Kvartiru, dok je okolo bilo toverana, akuštika bila boja nego u katedrali, obaška kad bi se zapivalo forte fortisimo 

INTERVJU U ŠIBENSKOM LISTU, BROJ OD 6. 12. 2012.

IVO JAKOVLJEVIĆ: Šibenke i Šibenčani će se škapulavati, ali Šibeniku spasa nema

U prodaji je u Šibeniku u knjižarama Matica i Libar, a u Zagrebu u knjižari Ljevak na Jelačićevu trgu, te na e-mail adresi: ivo.jakovljevic@inet.hr

Povod ovom razgovoru je vaša najnovija knjiga iz 'šibenskog ciklusa'. Nakon Velikog rječnika šibenskih riči, Šibenskog teštamenta i Šibenske filozofije, evo i Šibenske likaruše. O kakvim likarijama ste pisali i zašto?

-       -  Šibenska likaruša je završna knjiga iz mojeg literarno-dokumentarističkog projekta preispitivanja šibenskog identiteta na početku 21. stoljeća, koji se sastoji od Šibenskog rječnika, sa detaljnim pregledom šibenskih imena, prezimena i nadimaka, te šibenske gramatike i pravopisa, pa sve do Šibenskog teštamenta kao putovanja kroz vrijeme iz prve ruke, radi opisivanja povijesti šibenske duše, i Šibenske filozofije, kojom se, kao bočicom eteričnog ulja, aromatizira cijela ta štorija. I, kao što Veliki rječnik šibenskih riči nije klasični rječnik, tako ni Šibenski teštamenat nije samo jedna oporuka, a Šibenska filozofija samo šibenska, pa ni Šibenska likaruša nije samo likaruša, nego je u isto vrijeme i ljekovita literatura, i standardni, stručni priručnik za samoliječenje, pa i – kao i Šibenska filozofija – jedan od najšibenskijih suvenira. Sve sam te knjige pisao ne samo za čitanje i uzimanje zdravo za gotovo, nego i za darivanje, u potencijalnoj kombinaciji sa nizom različitih, tipičnih šibenskih proizvoda, od vrhunskih vina i ulja, do komplementarnih monografija i glazbenih DVD-ova. Ali, iznad svega, riječ je o štivu kojim se nastoji zapisati šibenski tradicionalni identitet u krajnje turbulentnim okolnostima 21. stoljeća.

Sve vaše dosadašnje knjige, sudeći po tome kako su se prodavale u šibenskim i zagrebačkim knjižarama ili posuđivale u Gradskoj knjižnici, vrlo su čitane. Koliko su sve te riječi, običaji i filozofija življenja, koje ste zapisali i opisali,  stvar neke prošlosti što nestaje, a koliko žive i danas?

- Duboke tehnološke i medijske, a ne samo geopolitičke promjene, čine svoje i u Šibeniku unazad četvrt stoljeća. Nikad, otkad je povijesti, ni najmudrijima nigdje nije bilo moguće dosegnuti punu istinu o tome tko je što, odakle je i kamo ide, a u Šibeniku, kao mjestu mnoštva velikih paradoksa, pogotovo ne. Ali, kad se znakovi jednog identiteta iz poduljeg vremena stave na papir i umotaju u knjige – kao što sam ja nastojao, od Velikog rječnika do Šibenske likaruše – tada, kao u zrcalu, svatko može bar pokušati vidjeti što je od svega toga njegova bit. Zbog više, misteriozne genetske i povijesne igre nigdje na svijetu više nema «čistih» identiteta, osobito nakon što je populacija na Zemlji nabujala na više od sedam milijardi stanovnika, ili čak pet milijardi više nego li ih je bilo početkom trusnog 20. stoljeća. Tako i u šibenskom slučaju ni na kulturološkoj, ni na ekonomskoj razini, nije više moguće utvrditi koliko je samo šibenskog u bilo čemu ovdašnjem, kao što nije moguće dokazati da je išta uvezenog više grčko, rimsko, ugarsko, venecijansko, tursko, austrijsko, francusko, talijansko ili hrvatsko, nego što doista i danas, a možda i za vijeke vjekova jest i bit će - šibensko. Ta spoznaja, čak i ako je samo dobrodošao privid, dodatno pomaže današnjem depresijskom Šibeniku, da šest i po mjeseci prije ulaska Hrvatske u veliku Europsku uniju poštuje svoj kulturološki i povijesni identitet kao najznačajniju imovinu.   

Ako Šibenska likaruša može čovjeku pomoći i danas, da očuva zdravlje, koje bi likarije mogle pomoći Šibeniku u političkom, gospodarskom, kulturnom i inom pogledu? Možda bi prije toga trebalo reći dijagnozu ovom gradu, a onda preporučiti likariju?

- Šibensku likarušu se, kao i Šibensku filozofiju, može čitati s distance, samo kao literaturu, pa uživati u smijehu, ali – tko je stariji od 40-ak godina, pretpostavljam, da dobro zna da je sve što tamo piše – sveto pismo. Tko će se držati recepata iz Likaruše, sigurno će se dobro i zdravo ćutiti, kao što će svatko tko uzme Šibensku filozofiju kao Posljednji sud, dosegnuti svojevrsnu nirvanu, ili se bar ljekovito ismijati. U tom kontekstu bi dijagnoza Šibeniku mogla glasiti, da je zaludu mu sve, i da mu više nema spasa, a lijekove bi mogao tražiti samo kroz kontračaratanja protiv Đavla i Vraga, i svih uroka šta su na Šibenik nabačeni unazad 30-ak godina. Pojedinačno, Šibenke i Šibenčani se mogu škapulavati pomoću kadulje, ljutike, magaruše, maslinova ulja, plavine ili šparoga i rodakve, ali grupno ili u totalu, spasa nema, jer je Šibenik na početku 21. stoljeća izgubio veliku igru, a da puno naših nije ni primjetilo da su ekipe davno istrčale na teren, u neravnopravnu borbu. Šibenik, uostalom, i danas ima poštanski predbroj 22, koji u numerologiji simbolizira krajnje nesretan broj, što predstavlja osobu ili adresu kojoj lažni prijatelji zabijaju nož u leđa i još im se poslije rugaju, pa joj ništa ne ide iz prve, ni jedan životno važan projekt. Pogledajmo samo promjene koje su se dogodile unazad 20-ak godina na šibenskom vlasničkom listu, u njegovom zlatnom prostoru, na njegovoj ekonomskoj karti ili u demografskim i obrazovnim ili socijalnim bilancama, pa ćemo se – ako nas razum još služi – valjda barem uhvatiti za glavu. Šibenik je u tom kontekstu i neobjašnjivo, ali tragično inpegulano mjesto: zaboravimo načas ratove i kuge, spomenimo samo naše vatrogasce, koji su nedavno  nesretnim slučajem stradali nastojeći činiti dobro na kornatskoj goleti. Njima sam posvetio Šibenski teštamenat, ali nisam imao snage da ikom posebno poklonim bar jedan primjerak te knjige. No, zato su mi – ponovno i ne znajući kome čine dobro – pomogli u jednoj kišnoj večeri početkom travnja, da mi oca na samrti prenesu na poziv Hitne pomoći od kuće, pa niz stotinjak skalina, do rive. Dakle, likarije su stalno među nama, kao što su ove s kojima se služe naši vatrogasci, ili kao što su one koje su – iako su zapisane i u ovoj mojoj skromnoj likaruši - odavno oslikane u mnogim, puno svetijim knjigama, ali po njima još gazimo kao da ih nema.     

Prije nekoliko godina tvrdili ste kako bi cijela Hrvatska mogla biti u banani, a Šibenik bi mogao postati 'hrvatski tigar'? Hrvatska danas jest u banani, a Šibenik nije ni mačić, a kamoli tigar?

- Hrvatska je zemlja, u kojoj ni jedna od vladajućih adresa, kao ni jedna od vodećih interesnih skupina, nema snage da javno dijagnosticira, da je u bankrotu i u gotovo nerješivoj ekonomskoj i socijalnoj depresiji. Čak u završnici puta u EU, Hrvatska ovih dana ulazi u petu godinu teške depresije, i može biti sretna ako dogodine ostvari bruto-proizvod koji neće biti manji od onog iz 2008-e za manje od deset postotaka. U tom kontekstu, Šibenik je ove godine jedini grad koji je ostvario višak u svojem proračunu i preraspodijelio ga na neke od infrastrukturnih projekata. Šibenski je TLM u međuvremenu dobio obećavajućeg novog vlasnika. Turski Dogus je pred investicijom u Mandalini. TEF je sve manje daleko od raspleta svoje vlasničke zavrzlame, nego što je bio prije tri-četiri godine. Šibenska Turistička zajednica radi sve maštovitiji posao, kulturna ponuda kao da ne zna za krizu, gosti iz Azije produljuju turističku sezonu. Ali, sve to skupa još nije dovoljno da bi Šibenik izvuklo iz najteže i najkompliciranije ekonomske krize poslije strašne kuge iz 1649-e. Nužne su nove velike proizvodne investicije, reda veličina od barem sto milijuna eura, a njih još nema na vidiku. Neke od njih su odavno razrađene u projektima Zagreb-Montaže, neke u planovima gradske ili županijske uprave, a vrijeme ide nizbrdo.

Kako, u kontekstu prethodnog pitanja, kao netko tko sve ipak gleda sa strane, vidite i ocjenjujete mandat aktualne šibenske gradske i županijske vlasti?

- Jedno su analitički pogledi sa strane, a drugo dnevna, politička operativa. U Šibeniku, ne zaboravimo, nisu uspjela i neka od visoko cijenjenih imena u međunarodnom biznisu i inženjeringu. Dva su glavna razloga šibenskog propadanja: dosad neobjašnjivo rušenje elektrolize ujesen 1991. i odbijanje Vlade da je obnovi u Šibeniku, a drugo što – kad u jednom manjem gradu nestanu velike industrije i većina pomorske privrede – nema radnih mjesta na kojima domaći kadrovi mogu peći najzahtjevnije zanatske i menadžerske tehnike, korisne i u javnoj upravi. U kombinaciji s kroničnim iseljavanjem najškolovanijih, Šibenik je pogodila sudbina grada koji danas, za nasloženije poslove upravljanja svojim dugoročnim razvojem, nema dovoljno visoko stručnih kadrova. U vrhove politike ulaze najbolji iz druge garniture, većina s najboljim namjerama, ali čak i kad sami naknadno ispeku zanat, ni oni se nemaju na koga osloniti, jer Šibenik je u zadnjih 15-ak godina doista postao grad od trećerazrednih ekonomskih sadržaja, i samo je pitanje godine-dvije ili tri, kad će pod teretom krize na nacionalnoj razini ostati i bez većine preostalih urbanih atributa, od sjedišta viših sudova i klimavih veleučilišta do županije i regionalne bolnice.  

Za kraj ponovo nešto o vašoj knjizi. Kazali ste kako do sada za sve knjige niste imali problema da nađete sponzora, samo što mnogi vaši sponzori na kraju završe u zatvoru? Tako vam je za Šibensku likarušu sponzor bio NP Krka. Govori li na svojevrstan način i to o vremenu i društvu u kojem živimo?

-       -   Uhvatio sam se za glavu kad sam povezao, da su u tom malom mojem nakladničkom uzorku čak trojica sponzora prošla kroz kraći ili dulji pritvor. Inače, nastojao sam da sve moje knjige, kojima preispitujem šibenski identitet na početku 21. stoljeća, budu tiskane u Šibeniku i da imaju šibenske sponzore, te da u potpunosti budu šibenski proizvod. No, kao Šibenčanin, nisam želio riskirati s prvim dijelom Velikog rječnika šibenskih riči, kao modelom, pa sam za pokriće dijela tiskarskih troškova bio zamolio Tvornicu duhana Rovinj. Jer, da se pokazalo da sam promašio, nitko iz Šibenika, osim mene, ne bi bio na šteti. Ali, nakon što sam bio siguran da sam na dobrom putu, za pokriće troškova tiskanja sam, kako bi knjige u prodaji bile što jeftinije,  zamolio čelne ljude TLM-a, Vinoploda, Jadranske banke, Zagreb-Montaže, Hrvatske poštanske banke i, sada, za Likarušu, Nacionalnog parka Krka. Nikog od njih – osim Mirka Čale – nisam osobno poznavao, a svi su – na temelju mojeg obrazloženja ponude preko interneta - prihvatili suradnju, pa tako i Željko Bulat. Naknadno mi se, eto,  ukazalo da su čak trojica prošli kroz istražni zatvor. Dosad za prvu dvojicu pouzdano, i sudski, znamo da nisu ni za što krivi, a vidjet ćemo što će se na kraju pokazati u slučaju sumnje na Željka Bulata. Ostaje činjenica da je – kao prema Heraklitu - u svakoj stvari i njezina suprotnost. Šibenik je klimatološki, prirodno i geoekonomski na jednoj od najboljih pozicija na kugli zemaljskoj, ali je – očito je – osuđen da tu slavu podnosi s puno neobjašnjive patnje, nereda i kaštiga.